тупоу́мный
- 1.
stupid, dull-witted
Он был не злой, просто тупоу́мный. - He was not malicious, just stupid. - 2.
slow-minded
Declension
| тупоу́мн- | ||||
| mmasculine | ffeminine | nneuter | plplural | |
|---|---|---|---|---|
| nom.nominative | -ый тупоу́мный | -ая тупоу́мная | -ое тупоу́мное | -ые тупоу́мные |
| gen.genitive | -ого тупоу́много | -ой тупоу́мной | -ого тупоу́много | -ых тупоу́мных |
| dat.dative | -ому тупоу́мному | -ой тупоу́мной | -ому тупоу́мному | -ым тупоу́мным |
| acc.accusative | -ый тупоу́мный | -ую тупоу́мную | -ое тупоу́мное | -ые тупоу́мные |
| inst.instrumental | -ым тупоу́мным | -ой тупоу́мной | -ым тупоу́мным | -ыми тупоу́мными |
| prep.prepositional | -ом тупоу́мном | -ой тупоу́мной | -ом тупоу́мном | -ых тупоу́мных |
Comparatives
| comparative | тупоу́мнее |
|---|---|
| superlative | тупоу́мнейший / -ая / -ее / -ие |
Short forms
| m | тупоу́мен |
|---|---|
| f | тупоу́мна |
| n | тупоу́мно |
| pl | тупоу́мны |























