HomeDictionaryPracticeSettings

Люби́ца

nounfeminineinanimatecountablecommon
  • 1.

    beloved woman; sweetheart

    Он писал стихи своей любице.

    He wrote poems to his beloved.

Declension

singularplural
nom.nominative

люби́ца

люби́цы

gen.genitive

люби́цы

люби́ц

dat.dative

люби́це

люби́цам

acc.accusative

люби́цу

люби́цы

inst.instrumental

люби́цей

люби́цами

prep.prepositional

люби́це

люби́цах